EMOCIONALNI ZIDOVI

Negde u srcu znamo da je biti emotivan i osećati duboku strast – voleti, radovati se, plakati, pa čak i patiti – bogato i vredno iskustvo. Većina ljudi oseća da je život nešto više, da im nedostaje bliskost i duboka osećanja, povezanost sa drugim, da razumemo nekoga i da on razume nas.  Čeznemo da budemo voljeni i da volimo ali to ne nalazimo u realnom životu. Kada i ostvarimo vezu desi se da se poštovanje i poverenje pretvore u ogorčenost i povređenost, pojavi se dosada i dođe do otuđenja. Oboje iz para se osećaju iznevereno i prazno. Zašto je to tako?

Većina nas je doživela, i još uvek doživljava tako mnogo bolnih iskustava. Detinjstvo je ispunjeno brojnim zabranama i višestrukim  ponavljanjima reči “nemoj” i “ne” kao i doživljajima koji su nas preplavljivali strahovima. Uobičajeni i svakodnevni  usponi i padovi odraslog doba mogu biti prilično bolni. U intimnim vezama, gde bi pokazivanje emocija trebalo da je dozvoljeno, tako retko srećemo najslađi od svih emocionalnih doživljaja – da nekog volimo duboko i bezrezervno i umesto toga nalazimo razočarenja i ogorčenost. Sva ta bolna iskustva isključuju naš emocionalni sistem i mi podižemo psihološke zidove koji nas štite od bolnih emocija i drže nas podalje od ljudi koji nam nanose bol. Ti zidovi mogu da postanu veoma čvrsti i da nas odvoje i od ljudi koji nas vole, i od osećanja radosti, nade i ljubavi, odnosno da nas spreče da osetimo emocionalno zadovoljstvo. Boli nas kada ne možemo da primimo i damo ljubav. Emocionalni zid stvara doživljaj odvojenosti i izaziva teskobu. On je zapravo izvor svake teskobe. Biti odvojen znači biti odrezan, nimalo sposoban da se koriste vlastite snage. Zato biti odvojen znači biti bespomoćan, nesposoban da se svet, predmeti i ljudi, prime aktivno. Teskoba naknadno izaziva stid i osećaj krivice. Kada se povremeno emocionalni zidovi sruše preplave nas haotične a ponekad i izuzetno destruktivne emocije. Oba ova ekstrema su oblici emocionalne nepismenosti. Bilo da ih nema ili da ih ima previše, emocije ne obavljaju svoje izuzetno moćne i korisne uloge.

Tako izgleda unutar emotivnih zidova. A da li se pitate kako je sa one druge strane? Kako se osećaju ljudi koji pokušavaju da dopru do vašeg srca stalno se boreći sa barikadama i bodljikavom žicom, kojom ste se ogradili, pokušavajući da sruše vaš emocionalni zid? Svi smo iskusili da neuspeh da dopremo do nekoga donosi bol i poniženje, razočarenje i povlačenje. Jedan od osnovnih razloga zbog koga veze ne traju je taj, što jedna ili obe osobe neće emocionalno da se otvore. Svaki put kada smo bili povređeni, naša spremnost da volimo je slabila, jer smo prirodno počeli da izbegavamo sve što je povezano sa bolom. LJUBAV NE BOLI, BOLI ODUSTAJANJE OD LJUBAVI.

Rezultat života iza emocionalnih zidova i odbacivanja ljubavi može stati u jednu reč – ODVOJENOST. To je emocionalno stanje u kome energija između vas i neke osobe ili nekog iskustva ne teče slobodno jer je zadržava neka barijera. Osećaj beživotnosti, depresivnosti, ravnodušnosti, skeptičnosti, bespomoćnosti, kao da ništa nije bitno, napetosti i nepripadanja. Suprotno tome je POVEZANOST– snažan , neprekidni slap energije između dve osobe ili osobe i iskustva. Povezanost daje osećanje živahnosti, energičnosti, kreativnosti, ispunjenosti i ljubavi. Ona je osnovni sastojak ljubavi.

Najdublja čovekova potreba je da prevlada svoju odvojenost, da napusti zatvor svoje usamljenosti, da sruši emotivne zidove i svoje i tuđe kako bi došao do sjedinjavanja, spajanja sa drugom osobom u ljubavi. Ujedno to je i najmoćnija težnja u čoveku i najizvornija strast, sila koja povezuje ljudski rod, porodicu, društvo. Ljubav nas povezuje sa snagom koja leži u vama. Zato je tako dobro voleti. Kada prestanete da volite, slabi veza sa vašom unutrašnjom snagom i slabi vaša sposobnost da sebe volite. Napuštajući ljubav mi napuštamo sami sebe. Voleći, mi uvek dobijamo, jer nas ljubav neguje i jača.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *